Drugi pogled na Meštrovićev dom

Nakon petnaest mjeseci složenih radova energetske obnove, Galerija Meštrović u Splitu ponovno je otvorena u travnju ove godine izložbom Meštrovićeva kuća u Splitu – prostor života i umjetnosti. Polazeći od same građevine, njezine arhitektonske zamisli, gradnje i opremanja, izložba postupno otvara i manje poznatu priču o životu koji se u njoj odvijao. Uz građevinsku dokumentaciju, nacrte i fotografije, predstavljeni su predmeti iz kućanstva, izvorni namještaj i obiteljska korespondencija, pa se Meštrovićev splitski dom može sagledati ne samo kao prostor njegova rada i umjetnosti, nego i kao mjesto svakodnevice njegove obitelji. Posebno su vrijedni materijali koji se javnosti prvi put predstavljaju u ovakvu opsegu.

Galerija Meštrović u Splitu, nekadašnji umjetnikov dom i atelijer

Gradnja kuće: od ideje do realizacije

Izložba u nekoliko dijelova prikazuje proces gradnje kuće obitelji Meštrović u Splitu. Na početku je zanimljivo vidjeti nacrte idejnih rješenja koja su ostala nerealizirana, a prema kojima bi Galerija Meštrović danas izgledala drugačije. Autorica i kustosica izložbe, muzejska savjetnica Maja Šeparović Palada, navodi kako je „prije izgradnje središnje dvorane na prvom katu, u jednoj idejnoj varijanti, nad trijemom bila planirana djelomično natkrivena terasa sa stupovima“. Ovakav bi projekt drastično utjecao na izgled glavnoga pročelja današnje Galerije Meštrović. Od kupnje zemljišta do dovršetka splitskog doma prošlo je gotovo dvadeset godina, tijekom kojih je Meštrović oblikovao prostor koji je istodobno trebao biti obiteljski dom, mjesto rada i prostor za izlaganje njegovih djela. Obitelj je kuću koristila do 1942. godine, kada odlazi iz Hrvatske, a Meštrovićevom darovnicom hrvatskom narodu 1952. godine kuća postaje državno vlasništvo i muzejska ustanova.

S otvaranja izložbe u Splitu / Snimio Ivana Ivanović / PIXSELL

U kontekstu gradnje izložba predstavlja i artefakte vezane uz uređenje i opremanje kuće. Izloženi su, primjerice, različiti ključevi za pokućstvo te reklamni prospekti za plin i telefon. Na panelima se mogu pročitati isječci iz korespondencije Ivana Meštrovića s izvođačima radova, iz kojih se može zaključiti da je kuća bila raskošno opremljena toplom vodom i luksuznim inventarom: zvoncima i telefonima u više soba, engleskim klozetima i ogledalima. Kuća je bila luksuzna, ali zbog svoje veličine i teška za stanovanje. Sin Mate u jednom pismu svojemu ocu odrješito piše: „Dragi tata! Ja ne ću druge zime čuvat tvoj muzej jer ne kanim krepat od zime.“

Uspomene na život i stanovanje

Gotovo jedini dio Galerije u kojem je ostao sačuvan trag obiteljskog života u kući jest blagovaonica u zapadnom dijelu prizemlja. Za ovu je izložbu obogaćena odgovarajućim izlošcima: kuharicom kiparove supruge Olge Meštrović, slikom Olge s djecom koju je naslikao Ivan Meštrović, sačuvanim priborom za jelo i nacrtima pokućstva blagovaonice. Za povijest obiteljske svakodnevice osobito su zanimljivi Olgini recepti. Tako saznajemo da su Meštrovići, između ostaloga, jeli „pitu od ribiza, brodeto, priredbu morskih riba, mariniranu tuninu, prismok po Dalmatinsku, kestenovu pitu, irski gulaš, špagete a la Napolitana, nabujak od grisa, čokoladnu glazuru“. Poznat je i njihov tjedni jelovnik, koji se redovito sastojao od objeda, kolača i večere.

Uz digitaliziranu dokumentaciju o gradnji, arhivske fotografije i citate suvremenika na panelima, izložba donosi i izvorni namještaj Meštrovićeva splitskog doma, koji posjetitelji ovom prigodom mogu vidjeti prvi put. Među izloženim se predmetima ističu salonska garnitura u neoklasicističkom stilu Luja XVI. te neostilski ansambl od rezbarenoga drva s profilacijama, završno obrađen u nijansi zlatne boje, s presvučenim medaljonskim naslonima i uloškom stola.

Atelijer za obradu drva

Konzervatorska vrijednost izložbe

Tijekom cijele izložbe autorica ističe kvalitetu materijala korištenih pri gradnji i opremanju Meštrovićeve kuće u Splitu. Podaci iz građevinske dokumentacije pritom svjedoče o pažnji koja se posvećivala izvedbi i odabiru materijala. Iz današnje perspektive, kada nije uvijek jednostavno osigurati kvalitetu i pouzdanost obrtničkih i konzervatorsko-restauratorskih radova, dragocjene su precizne stavke iz detaljnoga troškovnika. One pokazuju koji su se radovi izvodili pri gradnji i opremanju kuće i na koji način, te koje su smjese i omjeri materijala pritom korišteni. Takvi podaci mogu biti korisni povjesničarima umjetnosti, arhitektima, inženjerima građevine i umjetnicima te pridonijeti očuvanju i prenošenju znanja i vještina novim generacijama.

Posebno su dobro opisani načini obrade kamena, prikazani na izloženim primjercima za koje je zaslužan majstor klesar Denis Nižetić. Tako posjetitelj može vidjeti i pročitati kako se kamen obrađuje „na bunju“, „na puntu od mlata“, „na piket“, „na finu ili grezu bućardu“, „na finu ili grezu martelinu“. Osobito je zanimljiv i Meštrovićev sačuvani pribor namijenjen umjetničkom radu: dlijeta i batovi za obradu drva i kamena, noževi i šteke za modeliranje gline, punktirka, sitni alat, pa čak i njegova radna kuta i kapa.

Cijela izložba, a pogotovo njezin konzervatorski aspekt, vrlo se dobro uklopila u završetak energetske obnove građevine. Za očekivati je stoga da će provedena obnova Muzejima Ivana Meštrovića omogućiti bolje uvjete za skrb o Meštrovićevu nasljeđu, njegovo daljnje istraživanje i međunarodnu prezentaciju.

Multimedijski elementi i oblikovanje postava

Posljednjih godina do izražaja sve više dolazi otvorenost kustosa Galerije Meštrović prema novim tehnologijama i medijskoj umjetnosti. Njihove izložbe o Ivanu Meštroviću često prate intervencije hrvatskih suvremenih umjetnika i dizajnera koji na zadanu temu stvaraju nove radove u dijalogu s Meštrovićevim nasljeđem. Tako su i ovaj put multimedijski radovi uklopljeni u postav na različitim mjestima i pridonijeli dinamici izložbe.

Prvi multimedijski rad s kojim se posjetitelj susreće jest rad Jasmina Ćemanovića i Antuna Sevšeka, digitalni trodimenzionalni prikaz kronologije nastajanja pojedinih dijelova Meštrovićeve kuće u Splitu. Animacija je ugodna za gledanje, ali ima i stručnu vrijednost jer zorno prikazuje pojedine faze radova.

U blagovaonici posjetitelji mogu pogledati animirani film Razgovori o Božiću, koji uz kustosicu izložbe potpisuju Dragan Đokić iz Studija Barada i Ivan Svaguša Svaig. Pored navedenih radova, na katu je projiciran videomozaik Dragana Đokića koji prikazuje kratke videoisječke sastavljene od dokumentarnih filmskih zapisa s prikazima druženja obitelji Meštrović i Marasović 1932. godine.

Pohvalu zaslužuju i grafičko oblikovanje te oblikovanje postava izložbe autora Damira Gamulina i Antuna Sevšeka. Likovnim rješenjima, izborom boja, oblika i materijala stvorena je ugodna i nenametljiva kulisa za artefakte, a postav se skladno i odmjereno uklopio u stalni postav Galerije Meštrović. Štoviše, najveći dio izložbe izgleda kao da već čini, ili bi mogao činiti, dio stalnoga postava, pa bi pojedini postamenti i izlošci mogli nastaviti svoj „život“.

Zadatak likovnog oblikovanja zasigurno nije bio jednostavan s obzirom na činjenicu da je na izložbi prikazano oko tristo različitih artefakata, uz mnoštvo citata i povijesnih podataka koji su decentno inkorporirani u uglađenu cjelinu.

Obitelj pod povećalom

Narativ koji prati postav u velikoj je mjeri prvi put predstavljen na ovaj način. Informacije govore o obiteljskoj povijesti i različitim pojedinostima života obitelji Meštrović koje nisu usko vezane uz umjetnost Ivana Meštrovića. Tako, primjerice, možemo saznati da je tijekom Drugoga svjetskog rata, zbog ratne oskudice, u vrtu pred Galerijom „umjesto cvijeća zasađeno povrće. Nabavljene su domaće životinje – praščići, koza, kokoši. Izloženi isječci iz obiteljskih pisama otkrivaju koliko je težak i nesiguran bio život obitelji u kući u Splitu, a intimna obiteljska korespondencija donosi i nepoznate podatke o njihovim životnim vrijednostima i stavovima. U tom su pogledu osobito dirljiva Meštrovićeva pisma iz zatvora, kada je, očekujući skoru smrt, svojoj supruzi i svakomu djetetu ponaosob ostavio neku vrstu duhovne oporuke. Sinu Mati na kraju pisma piše: „Neka te sine, Bog prati i čuva kao što će i duh tvoga tate uvijek biti uza te. Ljubi te neizmjerno Tvoj tata“.

Važnost duhovnosti u Meštrovićevu životu pokazuje i pismo kćeri Marice majci Olgi, koje je napisala 1942. godine tijekom školovanja i života u Rimu, a u kojem jednostavno navodi: „Imala sam dugi razgovor sa tatom šta se Boga i tog sveg tiče i sad ipak vjerujem.“ I druga Meštrovićeva pisma djeci prožeta su toplim osjećajem i optimističnim religijskim porukama, dok se u pismu sinu Tvrtku ističe i domoljubni karakter: „Tvoj otac voljaše svoj hrvatski narod i hrvatsku domovinu i željaše joj
nezavisnost“.

Posebno intiman dio izložbe donosi uvid u život Olge i djece u kući. Tako je, primjerice, moguće vidjeti dječje crteže Mate Meštrovića, koji u ovom kontekstu evociraju umjetničke radove Pegeen Vail, izložene u Peggy Guggenheim Collection u Veneciji, muzeju njezine majke, slavne kolekcionarke Peggy Guggenheim.

Izložba Meštrovićeva kuća u Splitu – prostor života i umjetnosti pruža vrijedan uvid u proces nastanka Meštrovićeva splitskog doma, ali i u privatni život obitelji koja je u njemu živjela. Njezina je posebna vrijednost u tome što kuću sagledava iz različitih perspektiva – kao arhitektonski projekt, prostor umjetnikova rada, obiteljski dom i mjesto svakodnevice. Riječ je o izložbi koja po količini i raznovrsnosti građe, ali i načinu njezine interpretacije, zauzima posebno mjesto među novijim projektima Muzeja Ivana Meštrovića. Bila bi stoga šteta da njezino trajanje ostane ograničeno na prvotno predviđeni rok. Otvorena je do 9. listopada, a vrijednost predstavljene građe opravdala bi produljenje do kraja godine.